Zdravstveno laboratorijski tehničar

labor

Zanimanje zdravstveno-laboratorijski tehničar jedno je od najtraženijih zanimanja u sektoru zdravstva i socijalne skrbi u Hrvatskoj, a ulaskom u Europsku Uniju otvaraju se mogućnosti za zaposlenjem i u zemljama Europske Unije.

Zanimanje zdravstveno-laboratorijski tehničar jedno je od najtraženijih zanimanja u sektoru zdravstva i socijalne skrbi u Hrvatskoj, a ulaskom u Europsku Uniju otvaraju se mogućnosti za zaposlenjem i u zemljama Europske Unije.

Zdravstveno-laboratorijski tehničar provodi razne analize krvi, mokraće i ostalog biološkog materijala kako bi pomogao liječnicima otkriti i liječiti bolesti.

Program obrazovanja za zdravstveno-laboratorijskog tehničara traje četiri razreda u okviru srednjoškolskog obrazovanja, odnosno oko godine dana unutar obrazovanja odraslih koje podrazumijeva prekvalifikaciju s nekog postojećeg srednjoškolskog programa.

Važno je naglasiti da je program verificiran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te se završetkom programa stječe zvanje koje se upisuje u e – radnu knjižicu.

Opis programa

Obrazovanje zdravstveno-laboratorijskog tehničara u području zdravstva, osim zajedničkih ciljeva u sustavu srednjeg školstva utvrđenih Zakonom, ima svrhu usvojiti znanje, osposobiti i razviti preko općeg obrazovnog i strukovnog programa kod polaznika znanja i vještine za obavljanje poslova u dijagnostičkim laboratorijima različitih specijalnosti iz područja laboratorijske medicine.

Znanja, vještine i sposobnosti koje se stječu završetkom programa

Cilj programa je osposobiti polaznike za uzimanje uzorka za analizu (kapilarna krv, urin, stolica), izvođenje rutinskih laboratorijskih analiza, za suradnju u timu laboratorijskih djelatnika, razumijevanje postupaka i metoda u izvođenju analiza, savjesno, točno i precizno izvođenje analiza, razvijati kod polaznika profesionalnu svijest i odgovornost, odnos prema zdravlju i bolesti i mjerama za očuvanje i unapređenje svog i tuđeg zdravlja.
Budući da odgoj i obrazovanje zdravstveno – laboratorijskih tehničara proizlazi iz specifičnosti djelatnosti, a to je rad s ljudima i analitički postupci s ciljem postavljanja dijagnoze, posebno značenje pridaje se cilju obrazovanja koji je orijentiran razvijanju humanog odnosa prema bolesniku, čuvanju profesionalne tajne, komuniciranju s pacijentom, komuniciranju u sklopu radnog tima, urednost, točnosti, preciznosti i savjesnosti.

Kompetencije koje polaznik stječe završetkom zanimanja:

  • Uzimanje i analiza uzoraka krvi, urina, stolice
  • Izvoditi rutinske laboratorijske analize
  • Suradnja u timu laboratorijskih djelatnika
  • Razumijevanje postupaka i metoda u izvođenju analiza
  • Svjesno, točno i precizno izvođenje analiza
  • Razvijati svijest i odgovornost, odnos prema zdravlju i bolesti te mjerama za očuvanje i unapređenje svog i tuđeg zdravlja.

Uvjeti upisa i potrebni dokumenti

U program stjecanja srednje stručne spreme za zanimanje ZDRAVSTVENO-LABORATORIJSKI/A TEHNIČAR/KA može se upisati osoba koja ima završenu osnovnu školu i najmanje 15 godina života, te liječničko uvjerenje o sposobnosti obavljanja poslova.

Za upis u program prekvalifikacije za zanimanje zdravstveno-laboratorijski/a tehničar/ka polaznik mora imati završenu srednju školu, te liječničko uvjerenje o sposobnosti obavljanja poslova zdravstveno-laboratorijskog/e tehničara/ke.

Polaznik mora imati razvijen osjećaj za detalje, visok stupanj savjesnosti, odgovornosti i sabranosti, te sposobni raditi pod pritiskom. Precizan i siguran rad rukama, šakama i prstima, za rukovanje štrcaljkama, iglama, epruvetama, pipetama, stakalcima i dr. predmetima. Za rukovanje mikroskopom potreban je precizan vid i razlikovanje boja.

Za polaznike koji se upišu u program prekvalifikacije izvršit će se uvid u svjedodžbe te nastavne planove i programe vrste škole koju su prethodno završili. Pri tom uvidu utvrditi:

  • razlike i dopune opće obrazovnih sadržaja koje polaznik treba polagati
  • razlike i dopune strukovnih sadržaja koje polaznik treba polagati
  • praktični dio nastave koju polaznik treba obaviti

Prije početka izvođenja nastave svaki polaznik dobiva Odluku o razlikovnim i dopunskim ispitima, iz koje je vidljivo koji mu se predmeti priznaju i koje obveze ima u svezi svladavanja programa prekvalifikacije.

O laboratorijskoj medicini

Znanstvena otkrića i ubrzan razvoj znanosti i tehnologije omogućili su razvoj medicine od empirije do eksperimenata. Iako se medicinska laboratorijska dijagnostika smatra novijom znanosti i povezuje s razvojem tehnologije, istraživanja su pokazala da su u Atičkoj Grčkoj u svrhu liječenja promatrali promjene tjelesnih tekućina. Hipokrat je u 3. Stoljeću prije nove ere u dijagnostički proces uključivao i pregled urina, a već je u 50. godini naše ere zabilježeno spominjanje hematurije (krv u urinu).

Laboratorijska medicina obilježava skup djelatnosti koje se provode u medicinsko dijagnostičkim, istraživačkim i drugim laboratorijima. Svrha laboratorijske medicine je potvrditi ili isključiti prisutnu bolest, pratiti razvoj bolesti ili učinka terapije, predvidjeti ishod liječenja te utvrditi potencijalni rizik pojave bolesti.

Na području Republike Hrvatske medicinska laboratorijska djelatnost obavlja se u tridesetak specijaliziranih tipova laboratorija. Dnevno se obavi preko 1000 pojedinačnih pretraga, ali taj broj svake godine raste. Posljednjih godina porastao je i broj novih pretraga koje se svakodnevno provode, a time se povećala i količina sredstava koja se koristi u laboratorijima. Laboratorijsko pretraživanje ključno je u procesu medicinske obrade pacijenta i stoga je nužno odgovorno ponašanje stručnjaka koji provode pretrage.

Živimo u dobu medicine temeljene na dokazima, a isto tako i laboratorijske medicine temeljene na dokazima. Kako bi se riješili problemi variranja nalaza u kliničkoj praksi, uvele su se standardizirane upute za rad koje su postale temelj donošenja medicinskih odluka i profesionalnog rada liječnika.
Lundbergova petlja je drugi naziv za cjelokupni proces laboratorijskog testiranja. U proces su uključeni svi koraci nužni za učinkovito donošenje kliničke odluke o daljnjem postupku liječenja pacijenta, a oni su sljedeći: zadavanje potrebnih pretraga, ispravan postupak uzimanja i transport uzorka, priprema i čuvanje uzorka, analiziranje uzorka, tumačenje rezultata i izdavanje nalaza.

Medicinske odluke se temelje na rezultatima nalaza i stoga je od izuzetne važnosti točnost i ispravnost nalaza. Smatra se da je 0,1-9,3% nalaza pogrešno, a da bi izbjegli greške važno je znati gdje možemo pogriješiti. Greške se mogu dogoditi u tri faze. Prva faza je predanalitička, a neke od grešaka koje se mogu dogoditi u ovoj fazi su sljedeće: gubitak uputnice, neobilježavanje pretrage, nepripremljenost pacijenta, nepravilno uzimanje uzorka ili nepravilan postupak s uzorkom nakon uzimanja, nepravilan transport i čuvanje. U drugoj ili analitičkoj fazi greške mogu biti sljedeće: gubitak uzorka, greška opreme ili analitička pogreška. Posljednja faza je postanalitička, a u njoj tehničar može napraviti sljedeće greške: gubitak nalaza, pogrešno prepisivanje, nepravilno tumačenje nalaza. Kako bi se izbjegle greške, važan je timski rad u kojemu svi sudionici imaju ista znanja i vještine kako bi se mogli razumjeti i nadopunjavati te ukazati na moguće ili već napravljene greške.

Interpretacija laboratorijskog nalaza

Svaki nalaz koji se izdaje mora biti vjerodostojan od strane medicinskog laboratorija i pravilno protumačen (interpretiran) od strane liječnika. Navedeno je preduvjet kako bi nalaz mogao postati ključan dokument na kojemu se temelje medicinske odluke.

Kako bi laboratorijska praksa bila dobra, nužno je da koristi standardizirane metode određivanja, standardizirane postupke ukupne predanalitičke i analitičke faze laboratorijskog rada te da provodi kontrolu kvalitete rada. Time se smanjuje vjerojatnost pogreške i osigurava točnost rezultata. Interpretacija se može odvijati na razini stručnjaka laboratorijske medicine koji prije nego izdaju nalaz donose odluku o tome je li uzorak prihvatljiv i jesu li rezultati dobiveni analizom vjerodostojni. Isto tako interpretacija se odvija i na razini liječnika koji donosi odluku o daljnjem postupku liječenja svog pacijenta.

Postoji nekoliko načina tumačenja laboratorijskog nalaza. Najčešći je usporedba dobivenih vrijednosti laboratorijskog testa s granicama referentnih intervala. Granice referentnih intervala određuju se prema dobi i spolu pacijenta. Ovakvo tumačenje nalaza naziva se i transferzalnom procjenom laboratorijskog nalaza.

Procjena se može vršiti i longitudinalno. To znači da se laboratorijskim monitoringom prati utjecaj terapijskog postupka na zdravlje pacijenta, odnosno uspoređuju se dobiveni rezultati s prethodnim rezultatima. Razlike dobivene u nalazima nazivaju se kritične razlike koje su ključne u daljnjem provođenju terapije.

Koje osobine treba imati zdravstveno-laboratorijski tehničar?

Zbog prirode posla koju obavlja, zdravstveno-laboratorijski tehničar mora imati razvijen osjećaj za detalje. To je potrebno jer i male razlike u broju stanica ili u kemijskom sastavu uzorka mogu biti značajne.

Od zdravstveno-laboratorijskog tehničara očekuje se odgovorno, savjesno i sabrano obavljanje posla. Pogreške kao što su zamjena nalaza ili pogrešno tumačenje rezultat mogu imati ozbiljne posljedice na zdravlje pacijenta čiji se uzorci obrađuju.

Zdravstveno-laboratorijski tehničar mora biti sposoban raditi pod pritiskom jer se uz planirane poslove često obavljaju i neke hitne analize.

U svom poslu rabi štrcaljke, igle,epruvete, pipete, stakalca i druge predmete koji zahtijevaju precizan i siguran rad ruku, šaka i prstiju.

Također moraju imati dobar vid i dobro razlikovati boje zbog korištenja mikroskopa i obavljanja pretraga koje zahtijevaju procjenjivanje boje, veličine i boje uzorka.

Iako zanimanje zdravstveno-laboratorijskog tehničara ne zahtjeva direktan rad s pacijentima, u slučaju kada uzima materijal za analizu u komunikaciji s pacijentima uvijek mora imati poštovanja, te mora čuvati profesionalnu tajnu.

Gdje radi zdravstveno laboratorijski tehničar?

Zdravstveno-laboratorijski tehničar  provodi razne analize koje uključuju analizu krvi, mokraće i drugih bioloških materijala i u svom radu surađuje s liječnicima. Može raditi u laboratoriju u bolnici, klinici, domu zdravlja, zavodu, institutu ili u privatnoj praksi.

Koje poslove može obavljati zdravstveno-laboratorijski tehničar?

Posao zdravstveno-laboratorijskog tehničara uključuje uzimanje uzoraka (vađenje krvi) i preuzimanje uzoraka (izljevi i komadići koje posebnim postupkom uzima liječnik). Neke vrste pretraga zahtijevaju popisivanje i razvrstavanje materijala. Neke uzorke potrebno je obraditi prije obavljanja analize. Ukoliko se radi biokemijska analiza, krv se centrifugira kako bismo dobili serum. Za potrebe citološke analize, uzorak se mora razmazati na stakalce, osušiti i zatim obojiti. Mikrobiološka analiza zahtjeva nasađivanje uzoraka na hranjive podloge kako bi se omogućio rast bakterija.

Postoji razlika između rada u manjim laboratorijima i rada u velikim i specijaliziranim laboratorijima. U manjima se provode razne pretrage, dok se veliki i specijalizirani usavršavaju za određene vrste testova i analiza. Zdravstveno-laboratorijski tehničar radi manje složene poslove, dok najsloženije ipak obavljaju liječnici, diplomirani inženjeri medicinke biokemije i diplomirani inženjeri biologije.

Hematološki laboratorij

Posao u hematološkim laboratorijima podrazumijeva određivanje vrste i broja krvnih stanica te promatranje boje, oblika, veličine i unutrašnjosti. Zdravstveno-laboratorijski tehničar radi razne testove krvi. Rade se testovi zgrušnjavanja krvi, testovi određivanja krvne grupe i Rh-faktora te se ispituje podudaranje krvi davatelja i primatelja.

Biokemijski laboratorij

Posao u biokemijskom laboratoriju podrazumijeva određivanje enzima, bjelančevina, elektrolita, glukoze, metala, masnoća, alkohola, kiselisti i ostalih obilježja krvi, mokraće, izljeva i drugih uzoraka biološkog materijala.

Mikrobiološki laboratorij

Posao u mikrobiološkom laboratoriju podrazumijeva rad s hranjivim podlogama na koje se nasađuju uzorci kako bi se mogao promatrati rast bakterija ili kako bi se mogla ispitati osjeljivost mikroorganizama na antibiotike. Također pripremaju preparate s hranilišta za mikroskopski pregled. Nakon što je uzorak pripremljen kao razmaz na stakalcu ili talog, mikroskopskim pregledom se dokazuje prisutnost parazita. Virusne zaraze utvrđuju se pregledom krvi na osnovi nalaza protutijela.

Osim navedih laboratorija, zdravstveno-medicinski tehničar može raditi u endo-krinološkim laboratorijima gdje se ispituju hormoni, te u patološko-histološkim laboratorijima gdje pomažu liječnicima prilikom mikroskopskih pregleda preparata s ciljem razlikovanja zdravih i zloćudnih stanica.

Koji su uvjeti rada koji obavlja zdravstveno-laboratorijski tehničar?

Zdravstveno-laboratorijski tehničar radi u laboratoriju s dobrih mikroklimatskim uvjetima, no u nekim laboratorijima mogu se osjećati mirisi uzoraka koji se obrađuju i mirisi kemijskih pripravaka koji se primijenjuju prilikom testiranja uzoraka. U svom radu tehničari koriste kompjuteriziranu, sofisticiranu automatsku opremu, mikroskop i drugu hi-tech laboratorijsku opremu. Stoga je nužno poznavanje rada opreme i aparata kao i njihovo održavanje.

S obzirom na rad s mikrobiološkim materijalom, postoji mogućnost zaraze prilikom rukovanja s uzorcima donešenim na analizu. Vrlo je važno prvilno postupati s uzorcima i koristiti propisane mjere zaštite na radu koje uključuju rukavice, naočale i zaštitne maske.

Radno vrijeme zdravstveno-laboratorijskog tehničara uglavnom je u dnevnim smjenama, ali na nekim radnim mjestima radi se noću, vikendima i praznicima.

Jeste li znali...

  • 300 godina prije nove ere Hipokrat je u pregled uključivao promatranje urina
  • 50-e godine naše ere Rufus je prvi povezao krv u urinu s otkazivanjem bubrega
  • 900. godine Isaac judeus je napravio priručnik za korištenje urina u dijagnostičke svrhe
  • Prvim izumiteljima mikroskopa smatraju se Zacharias Janssen i njegov otac Hans krajem 16. stoljeća. Mikroskop je povećavao uzorke 9 puta.
  • 1670. godine Antony Van Leeuwenhoek bio je prva osoba koja je izumila i koristila mikroskop s jednom lećom. Koristio ga je za opisivanje bioloških materijala koje je uzimao od ljudi i pasa.
  • 1628. godine William Harvey je otkrio krvotok.
  • 1714. godine Anton van Leewenhoek objavio je prvi crtež bakterije viđen pod mikroskopom.
  • 1770. godine John Hill predstavio je metodu uzimanja uzoraka za mikroskopska proučavanja
  • 1780. godine Francis Home izumio je test kvascem kako bi se otkrio šećer u urinu dijabetičara.
  • 1893. godine u New Yorku osnovan prvi bakteriološki laboratorij
  • Početkom 20. stoljeća počela se razvijati laboratorijska dijagnostika u Hrvatskoj

Hrvatska Laboratorijska udruga

Hrvatska laboratorijska udruga osnovana je 2004. godine. Predstavlja neprofitnu strukovnu udrugu osnovanu s ciljem promicanja, razvitka i unaprjeđenja struke, zaštite interesa i rada članova na području laboratorijske medicine i biomedicinskih znanosti, u svrhu poboljšanja brige o zdravlju čovjeka. U svom radu okuplja laboratorijske djelatnike na svim razinama obrazovanja.

Djelatnosti koje Udruga obavlja su sljedeće:

  • okupljanje članova, te njihovo znanstveno, stručno, kulturno i društveno usavršavanje organiziranjem stručnih predavanja, savjetovanja, stručnih skupova, seminara, simpozija, kongresa i sastanaka od općeg značaja za razvoj struke;
  • aktivno sudjelovanje u donošenju edukacijskog programa za struku, usklađenog s europskim i svjetskim standardima, u svrhu unapređenja nastavnih planova i programa, te stvaranju uvjeta za školovanje do najvišeg stupnja obrazovanja po vertikali redovnim i izvanrednim studijem;
  • promoviranje dobre laboratorijske prakse te podržavanje najviših mogućih standarda u radu biomedicinskih djelatnika;
  • rad na poboljšanju socijalnih i ekonomskih pozicija svojih članova, te ostvarivanju jednakih uvjeta za rad, zaštitu i školovanje;
  • informiranje članstva o najnovijim dostignućima u biomedicinskoj znanosti, izdavanje časopisa i knjiga, zdravstveno-odgojnih, stručno-informativnih i znanstvenih publikacija iz područja svoje djelatnosti;
  • aktivno sudjelovanje u izradi izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te drugih zakona ili propisa koji su od izravnog interesa za djelatnost laboratorijske medicine;
  • jačanje suradnje stvaranjem službenih, stručnih i kolegijalnih veza sa srodnim udrugama i organizacijama u zemlji i inozemstvu s ciljem razvitka struke.

Članom Udruge može postati svaka osoba visoke, više ili srednje stručne spreme iz područja laboratorijske medicine i biomedicinskih znanosti, čije djelatnosti se provode u dijagnostičkim, istraživačkim i drugim laboratorijima i institucijama.

Članom Udruge također mogu postati i studenti i učenici završnog razreda srednjih strukovnih škola, čija se edukacija obavlja u području biomedicinsko-laboratorijske dijagnostike i/ili laboratorijske medicine.