healthcare-business

Ući u privatne vode u Hrvatskoj ili ne? – Pitanje koje odjekuje u mislima mnogih zdravstvenih djelatnika koji traže svoje mjesto pod suncem. Između državnog i privatnog vlasništva (prvog reguliranog zakonskim odredbama, potonjeg zakonom tržišta te ponude i potražnje) postoji jaz obilježen unutarnjom dinamikom obaju sustava (skupo/jeftino) i mjerljivošću efikasnosti istih (sporo/brzo, dobro/loše).

Inozemstvo doista nudi primamljive uvjete rada i prosječno višu plaću negoli je to slučaj u Hrvatskoj, ali niz faktora govori u prilog pozitivnom odgovoru na prethodno pitanje: kontinuirani rast prihoda (od 1.8 mlrd kuna u 2013. god. do očekivanih 5 mlrd kuna u 2018. god.), porast investicija u sektoru zdravstva (porast sa 100 na 300 milijuna kuna u zadnje tri godine), turistički aspekt zdravstva i zadržavanje visokoobrazovanih stručnih kadrova. Odvažnost je jedna od karakteristika ljudi osjetljivih na tuđe potrebe, spremnih da sami podnesu teško breme sudara s birokracijom kako bi našli svoje mjesto na tržištu i podigli kvalitetu usluge, prijeko potrebne ljudima. Moderan pristup, brza usluga i posvećenost korisnicima obilježja su valjane socijalno osjetljive komunikacije u zdravstvu, koju smo sve češće primorani (zbog sporosti redovitog sustava državne zdravstvene skrbi) potražiti u privatnim ustanovama zdravstvene skrbi. S druge strane, kad se radi o zdravlju i spašavanju života, nema te cijene koju nismo spremni platiti.

Istina je da osnivanje ustanove zdravstvene skrbi iziskuje borbu s vjetrenjačama propisa i procedura i jasnu viziju jer kad se pravni laik susretne s odredbama koje donosi, naprimjer, dokument vrlo pitoresknog naziva: Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti, čovjeka može zaboljeti glava. Potrebno je najprije donijeti odluku, namaknuti kapital i dobro proučiti zakonodavni okvir, zatim izraditi jasan poslovni plan i razraditi troškovnik (procjena prihoda i troškova i prikaz projekcije neto dobiti). Potrebna je i promjena mentalne paradigme, dokaz brige o čovjeku: ne činim dobro radi sebe, nego dobra radi (tu se može odjelotvoriti onaj natpis iznad vrata Kneževih dvora u Dubrovniku: Obliti privatorum publica curate[1]).

Zdravstvene ustanove osnivaju se u skladu s mrežom javne zdravstvene službe koju donosi ministar zdravstva, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih komora. Zdravstvene ustanove mogu se osnovati i izvan mreže javne zdravstvene službe, sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

[1] Zaboravite privatno i brinite se za javno

Autor: POU Andragog